Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


23.11.2009.

Dnevnik jedne vile

Jutro. Prvi povjetarac. Snop sunčeve svjetlosti prodire kroz krošnju i miluje mi lice. Budim se.
Prvo što vidim je lagano lelujanje listova na mom drvetu, mom prebivalištu. Mi, vile, živimo u krošnjama drveća... Niste znali!?... Onda vam moram ovo ispričati.
Svoje drvo sam pronašla davno, vrlo davno... Odmah nakon rođenja. Kada su se otvorile latice jasmina, cvijeta u kojem sam se rodila, krenula sam u prvu misiju. Imala sam čitav dan na raspolaganju. Cilj je bio pronaći savršeno stanište. Drvo koje tako jedinstveno odgovara meni. Posebno drvo za posebnu vilu. Letim, gledam, sva nasmijana posmatram okolno drveće. Svako ima neku svoju čar, nešto prepoznatljivo, unikatno, vezano samo za to drvo i nijedno drugo na svijetu. Svako je savršeno na svoj način, ali... Ja tražim nešto više od savršenstva. Nešto... Ma... teško je opisati.
Bližio se sumrak, a savršenom drvetu ni traga. Bila sam tužna, jako tužna. Sada sigurno očekujete da će se nešto desiti... Da, upravu ste. Desilo se.
Lagana muzika, neki zov neopisivo lijep. Još i danas čujem tu muziku u glavi. Okrećem glavu na desno i... Šta vidim... Drvo. Jedan stepen iznad savršenstva. Za nijansu ljepše od bilo kojeg što sam mogla zamisliti, a za svu beskonačnost magičnije od onog iz mojih najmagičnijih snova. Unikatno drvo za unikatnu vilu. Prilazim mu sa tolikom pažnjom, bojeći se da ga neću ozljediti. Letim oko njega, lijevo, desno... pa zastanem... pogledam... Svaki pogled upućen prema njemu mi izmami osmijeh na licu. Tako savršena harmonija rasporeda grana, a tek listovi... neopisivo.
Opreznim letom, približavam se njemu. Polagano se provlačim između listova i umorna od tolikog traganja, upuštam se u san. Drvo me prihvata i osjećam kao da se znamo čitavu vječnost.
To vam je ta priča. Sjajna, zar ne!?...
Dakle, da se vratimo sadašnjosti. Gledam lelujanje tih listova i razmišljam. Danas je prvi dan proljeća. Počinje nova radna sezona. Toliko poslova čeka u šumi. A bez jedne savršene vile kao što sam ja, šuma bi prestala da živi nakon par dana. Radujem se novim obavezama. Protežem svoja krila i polazim... Šuma me je poželjela.
Znam to.

[ Napiši mi priču, zamolila je... Znao sam da će biti teško... Ja nisam od onih što pišu... Priče nisu nešto što se veže za mene, i to sklapanje riječi u savršenu cjelinu nije jedna od mojih osobina... Ali, ko bi mogao njoj reći ne... Postoje u nama neke priče, postoje u nama neke riječi tako savršeno uklopljene... Samo se trebaju pronaći. Napiši mi priču, smijala se... Biće teško, pomislio sam... Ali odjednom, kao vjetrom donešena misao, spusti se pred mene... I tako, eto ti priča, vilo jedna... ]



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.