Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


26.02.2010.

Dnevnik jednog bolesnika

Nebo je noćas odigralo veliku ulogu. Ponašalo se kao glavni lik nekog pozorišnog komada. Lik bez kojeg predstave ne bi bilo. Onaj oko koga se vrti sve i koji se, tako detaljno i sa takvom skoncentrisanošću posmatra tokom trajanja predstave. On ne smije napraviti niti jedan pogrešan potez, a tek, izgubiti se u predstavi, nezamislivo. Dakle, nebo je imalo ogroman teret na leđima. Teret ravan težini deset vječnosti, a podnijelo ga je sa takvom lakoćom, da riječ "težina" u ovom slučaju, gubi svaki smisao.
Ležala je pored mene, naslonjena na moje rame. Ljetna noć. Mi, ispod našeg drveta, drveta koje ima svoju posebnu priču, ali o tome drugi put. Nismo ništa govorili, samo smo posmatrali nebo. Znam da zvuči smiješno ali, takav savršen raspored zvijezda nisam vidio nikad do sada. Uvijek smo imali nekakav poseban odnos prema nebu. Ono je za nas predstavljalo jednu dimenziju, o kojoj se moglo danima i danima pričati, a da se ne pomaknemo ni par stranica u toj ogromnoj knjizi. Kažu da slika zamjenjuje hiljadu riječi, ali tišina koja je bila oko nas, ona je mijenjala hiljadu slika. Tišina je sadržavala riječi koje ne bi stale ni u sve knjige svijeta. Voljeli smo se beskrajno, osjećali jedno drugo u svakom dahu, u svakom treptaju oka. Moja krv je tekla za nju, a njena za mene. I samo mi je jedna misao prolazila kroz glavu. Molio sam prirodu da se brine o njoj i da joj umanji tugu kada ja odem. Kada me ne bude.
Bolovao sam od neizlječive bolesti. "Još par sedmica", bile su riječi doktora, koje su odjekivale u mojoj glavi i gubile se negdje u daljini. Imali smo još tako malo vremena za nas, i zbog toga smo nastojali da svaka preostala noć traje godinama. Gledala me je kao mladunče koje gubi svoju majku pri porodu. Vidio sam stotine suza u njenim očima. "Ne brini" rekao sam. Čekaću te ja, sa druge strane neba, da nastavimo gdje smo stali. Tada te više neću ispuštati iz vida. To će biti novi početak, samo, tada će trajati zauvijek.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.