Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


19.04.2010.

Dnevnik jednog boema

Osuđujući pogledi prolaznika starije dobi...
Ne marim za to.
Znatiželjni pogledi djece...
To mi je već zanimljivo... nekad bilo, sada sam navikao.
I ja bih sam sebe posmatrao, naravno znatiželjno nikad osuđujući, da se ugledam kako satima i satima sjedim na klupi u parku, sa pogledom zakačenim na najudaljeniji oblak i sa mislima koje izlaze iz okvira ovog svijeta, prelaze i okvire mašte i zaustavljaju se u prostoru neshvatljivog, mnogima ludog, ali po meni umjetničkog. Ja ne smatram da sam poseban. Za druge sam poseban, neobičan, onaj koji se ne uklapa, lud... Za sebe sam takav, samom sebi savršeno jasan.
I tako, sjedeći na klupi u već pomenutom parku, u nekom kaputu meni izuzetno dragom jer mi je od oca, sa bradom starom nekoliko sedmica, zanimljivom kapom i čizmama, iako je proljeće, prilazi mi dječak, pet do šest godina star, prikladno obučen, za razliku od mene. Prvo što primjećujem je njegov znatiželjan pogled. On bi sada meni postavio na stotine pitanja, toliko toga ga interesuje ali, on je dijete još. Dolazi na metar od klupe, zastaje, gleda me u oči i šuti.
"Kako se zoveš?", upitam ga.
Samo se nasmijao.
Tako mu zavidim. Zavidim mu na godinama jer još nije upoznao probleme koje nosi "svijet odraslih". Samo mi je žao jer će nekada odrasti. Nadam se da će u duši ostati dijete.
"Ti dakle nemaš ime... Zanimljivo..."
"Imam ja ime, lijepo ime.", progovorio je slatkim glasom.
"A koje je to ime?..."
U tom trenutku, kao vjetrom donešena, dolazi gospođa, najvjerovatnije njegova mama, i snažnim trzajem hvata dječaka za ruku povlačeći ga prema sebi.
"Šta sam ti rekla za razgovor sa strancima!... Odmakni se od njega, vidiš kakav je...", govori gledajući mene.
Namjerno sam uzvratio pogled, blagi pogled, dajući joj doznanja da me to nije uvrijedilo, nego da mi je samo žao što ona ne shvaća... i što ne prihvata "drugačije"... i što ima uske poglede na svijet oko nje. Krivo mi je.
Udaljavali su se... dječaka je vukla za ruku, ali on se nije obazirao na to. On je svo vrijeme imao okrenutu glavu gledajući u mene.
Namigao sam mu.
Nasmijao se... ponovo... dječak kojem ne znam ime.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.