Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


19.11.2010.

Dnevnik jedne ljubavi

Jesen je bila, najdivnija do sad, ali to sam tek kasnije shvatio... nekih godinu dana poslije. Mislim da je najdivnija ikada, ali to ću da prešutim. Ostavljam nekim novim jesenima šansu da se pokažu... Da ne bude da nisam fer.
Ja sam prolazio tom ulicom, kojom ću kasnije toliko puta proći, ali ni to nisam znao tada. Išao, brojao korake, brojao stabla, nečujno pjevušio... razmišljao. Gledao ljude u prolazu, zagrljene, posvađane, nasmijane, same... Gledao nebo, lišće... gazao lišće, osluškivao zvukove gaženog lišća pa razmišljao je li to jauk lišća ili samo smijeh... da li mu smeta što ga gazim ili mu to odgovara... ko zna. Gledao sam i ptice, pretežno u paru, pa se onda sjetim da ja šetam sam i tada me na trenutak uhvati neka nelagoda, jer sam sam... nisam zagrljen... nisam nasmijan koliko bih trebao biti jer nije Ona pored mene... neka Ona, sa kojom bih se smijao, sa kojom bi se prepirao duž te ulice oko nekih sitnica i gledao kako se trudi da mi pokaže da je u pravu, pa bi mi sve to izazvalo osmijeh na licu te bih je nakon svih tih sitnih prepirki jako zagrlio i zajedno bi se svemu nasmijali... Sve mi to prolazi kroz glavu ni ne sluteći da ću tada ugledati Nju, do tada nepoznatu.
Prolazio sam pored jedne kuće, koja se nalazi neposredno uz ulicu. Zainteresirala me je kuća, kao građevina, jer je bila neobična... nije se uklapala u okolni stil gradnje. Naslonio sam se na ogradu i posmatrao.
"Izvolite", došao je do mene tih i blag glas. Okrenuo sam glavu i ugledao Nju, kako po dvorištu skuplja lišće na jednu hrpu.
"Ma ništa, samo me je privukla kuća... nekako, čudna je", govorio sam i pri tome objašnjavao rukama. Iskreno, malo sam se i izgubio vidjevši nju... nisam znao šta da kažem. Srećom, ona je bila opuštenija pa je nastavila razgovor. Došla je do ograde, naslonila se sa unutrašnje strane, i pokušala da mi ispriča svu priču koju ima ta kuća. Negdje, na sred priče je zastala, nasmijala se i pružila mi ruku da se upoznamo. I ja sam se nasmijao. Priča se nastavila... sa kuće je prešla na općenitu arhitekturu, pa na jesen, godišnja doba, medicinu i... dalje se ne sjećam. Samo znam da smo, nekako, dogovorili da se i sutra nađemo na istoj ogradi, da nastavimo priču. Onda smo se nalazili i na drugim mjestima... i u druga godišnja doba. Onda je ona bila moja, a ja bio njen, pa smo prolazili tom istom ulicom, zagrljeni, smijali se, prepirali oko sitnica a ona se trudila da mi dokaže da je onako kako ona kaže. Provodili smo svo vrijeme zajedno. Onda je ona postala moja žena. I još uvijek je.
Sada vidite zašto je ta jesen najdivnija do sada... možda i najdivnija ikada, ali to ću da prešutim iz već pomenutih razloga.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.