Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


25.12.2010.

Dnevnik jednog psihologa

Sitnozrni, svijetlo-žuti pijesak. Umjetni ili prirodni, ne znam. Količina taman dovoljna da, pri prolasku kroz najuži dio pješčanog sata, "otkuca" 60 minuta. Ja sam nepomično zagledan kako i posljednja zrna pronalaze put do dna. Ustajem kako bih okrenuo sat i dao mu novih 60 minuta na raspolaganje, dok mojom radnom prostorijom odjekuju tri prodorna otkucaja zidnog sata sa klatnom. Vrijeme je za novog pacijenta.
Uz odlučno kucanje i uz moje odobrenje, ulazi djevojka u kasnim dvadesetim. Odmah se dalo primjetiti da je imala spremnu svu priču koju će da mi iznese... priču vezanu za njene probleme u braku. Nekako, kao da je žurila, tražeći mjesto da sjedne i da mi što prije sve ispriča, jer, bojala se da će svakim odugovlačenjem zaboraviti neki važan detalj čitave priče. Uputio sam je do udobne fotelje, a ja sam sjeo naspram nje na nekih metar-dva udaljenosti.
"Gospodine, ja ne mogu da vjerujem kakav je on, pogledajte šta je uradio prije nekih...", počela je svoju priču, a ja sam je pozorno slušao klimajući glavom, čime sam joj davao doznanja da se slažem i suosjećam sa njom. Sad, kako da kažem, priča nije bila nezanimljiva, naprotiv, bila je... bila je ok ali, ne znam zašto, po prvi put u karijeri sam "odlutao", u mislima naravno. Otišao sam, daleko, nisam je slušao... Otišao sam, ni manje ni više, nego na prvi dan škole. Gledao sam sebe kako se budim, roditelje kako trčkaraju oko mene spremajući me. Osjećao sam navalu adrenalina koju sam imao kada sam vidio veliku masu svojih vršnjaka ispred škole. Sjećao se svih lica koja sam tada "upijao" i sa kojima ću provesti dosta narednih godina. Sjećao se brbljanja učiteljice koja je sa tolikim elanom pričala ne znajući da će, ta njena priča, biti nešto zadnje čega će se svako od nas sjećati. Gledao sam sebe kako izlazim iz škole i trčim u zagrljaj roditeljima koju su me čekali ispred. Sjećao sam se...
"...odine!"...
"Gospodine!...", čuo sam dozivanje pacijentice i trznuo se.
"Da, slušam Vas", rekao sam refleksno.
"Završila sam... Šta mislite o svemu!?... Trebam li postupiti ovako kako sam zamislila!?", upitala me je. Uzdahnuo sam.
"Hm... Vidite, ja se potpuno slažem sa Vama i mislim da tačno tako treba da postupite."
"Hvala Vam gospodine..." govorila je, spremajući se... "Hvala Vam, mnogo ste mi pomogli..."
"Ma ništa, tu sam uvijek za Vas", uzvratio sam uz osmijeh.
Izašla je, a ja sam se vratio do radnog stola i okrenuo pješčani sat, dok su prostorijom odjekivala četiri prodorna otkucaja zidnog sata sa klatnom.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.