Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


03.06.2011.

Dnevnik jednog govornika

Šetao sam gradom. Bilo je negdje oko podne, a taj dan je bio jedan od onih gdje ti se, osim šetnje, ništa više ne radi. Tražio sam osmijehe ljudi, analizirao poglede, posmatrao okolinu. Uživao, jednostavno sam uživao.
Onda sam, slučajno prolazeći pored trga, ugledao skupinu ljudi kako slušaju nečije govore na podijumu. Znatiželjno sam prišao. Po stalnoj izmjeni govornika shvatio sam da je to mjesto gdje svako od nas može dobiti svojih 5 minuta. Jednostavno izaći i reći ono što želi, nekome ko želi slušati. "Zanimljiva ideja", pomislio sam.
Prelazeći pogledom po ljudima koji slušaju, u daljini, iza svih, ugladao sam jednog dječaka sa listom papira u ruci, kako se priprema da istupi na podij. Dječak je imao nekih sedamnaest godina, i po njegovim pokretima u mjestu, primjetio sam da je veoma uzbuđen. Čitao je sa papira, pripremao se, imao mnogo toga da kaže, čini mi se. Onda je zastao... spustio ruke u kojima je držao papir. Pomislio sam da je na njega red, da će se sada uputiti prema podijumu, ali nije... okrenuo se, rukama zgužvao papir, bacio ga u obližnju korpu i odšetao. Malo sam zbunjeno izgledao, ali sam se pribrao i potrčao prema korpi, uzeo zgužvani papir i otvorio.

"Zamisli, čovječe, da se budiš u svijetu koji brine o tebi... u svijetu gdje ti brineš o njemu. Zamisli da se budiš u svijetu gdje je tuđa tuga ujedno i tvoj problem, a tvoja tuga svačiji problem. Gdje ti je život stranca bitan kao i tvoj život jer, zaboga, ti brineš... suosjećaš.
Zamisli da se probudiš u svijetu gdje je svaki upućeni pogled prema tebi dobronamjeran, gdje je svaka riječ savjet, a svaka "pružena ruka" ne gleda svoju ličnu korist. Gdje ne postoji zlobni ljudski ego, oskrnavljeni moral, pogrešne ljudske vrijednosti, loše misli. Čovječe, zamisli.

Zamisli da se budiš u svijetu koji te drži na dlanu, koji te vodi kroz odrastanje, koji crpi ono najbolje iz tebe. U svijetu koji u tebi gleda osobu, a ne neprijatelja. U svijetu gdje napreduješ, ali ne na uštrb drugih... Gdje imaš sve, ali ne na uštrb drugih... Gdje si sretan, ali ne na uštrb drugih.
Zamisli da se probudiš u svijetu gdje su ubistvo i glad nepoznati pojmovi. Gdje je pojam 'rat' stvar prošlosti i ružnog sjećanja. Gdje je smrt djeteta od izlječive bolesti nezamisliva. Gdje je svako zlo zakopano. Gdje je utrka 'u materijalnom' sramota. Gdje je skromnost svačija vrlina.

Pa, čovječe... zamisli da se budiš u svijetu gdje svakog gledaš sa iskrenim osmijehom, a za uzvrat takođe dobiješ iskreni osmijeh.
Nije teško to zamisliti... pa zar je tako teško ostvariti?!"


Digao sam pogled sa papira i tražio dječaka. Želio sam ga dozvati, pronaći, otići za njim ali... izgubio se u masi. Shvatio je da će njegov glas biti "utušen" u orkestru drugih, loših, glasova. Nažalost, shvatio je. I otišao.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.