Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


13.10.2011.

Dnevnik jedne čekaonice

Pogledam na sat. Ekspresijom na licu pokazujem svoje nezadovoljstvo položajem kazaljki.
Pogledam starca, stolica preko puta. Osjetim kako mi pogledom i crtama lica kaže: “Sinko, strpi se... vrijeme je to. Sa njim moraš znati.”
Gledam u plafon... pa u ruke na koljenima. Igram se prstima. Sa dva prsta koračam po desnoj nozi. Shvatim da nisam sam pa prestanem. “Nije me valjda niko vidio”, razmišljam.
Trljam čelo, sporo... najsporije... Tako zadajem “udarac” vremenu. Prkosim mu... Mislim da ga ubrzavam ako sebe usporim.

Starac nije nervozan. “Prošao” je on čekaonica u svom životu. Znam ja da je naglasak na navikama ali, želim li da se naviknem na čekaonice?!... Ostali su nervozni proporcionalno svojim godinama.
Brojim stolice... Osuđeničke stolice. Shvatam da su zatvorenici kažnjeni time što moraju čekati. Nije sloboda u pitanju, mi smo svi u okovima i van zidina zatvora. Čekanje je kazna... Vrijeme je kazna. Dati nekome vremena je najgora presuda. Starče, u pravu si, sa vremenom treba znati.

Ponovo gledam na sat iako ne znam zašto gledam. Čekam prozivanje... a to nema nikakve veze sa mojim satom. Najgori oblik čekanja je ono kad ne znaš kad će se desiti to što čekaš. Ili je to najbolji oblik, jer tu postoji nada da će biti ubrzo?! Ne znam...
Opet gledam na sat. “Ma zašto, dovraga, gledam na sat!”, vrisnem u sebi i trznem ruku.

“Gospodin Kaza!”, odjeknu hodnikom...
Ustajem i zamišljam sudiju kako udara čekićem od stol i daje mi oslobađajuću presudu...



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.