Alter Ego

Dnevnici su, naravno, temeljeni na vlastitom iskustvu
Lažem, fikcija je.

All by Kazza


Timeline

61. Dnevnik jednog prstena
60. Dnevnik novih dimenzija
59. Dnevnik jednog novog života
58. Dnevnik jedne kreacije
57. Dnevnik jedne riječi
56. Dnevnik 365
55. Dnevnik jednog plamena
54. Dnevnik jednog dvoboja
53. Dnevnik jednog zaborava
52. Dnevnik jednog podruma
51. Dnevnik jedne starosti
50. Dnevnik jedne udaljenosti
49. Dnevnik jedne "mrvice"
48. Dnevnik jednog izazova
47. Dnevnik jednog sna
46. Dnevnik jednog bojišta
45. Dnevnik proljetnog pljuska
44. Dnevnik jedne kutijice
43. Dnevnik onog koji šuti
42. Dnevnik jednog svijeta
41. Dnevnik njih dvoje
40. Dnevnik jednog bug-a
39. Dnevnik jedne priče
38. Dnevnik jednog trenutka
37. Dnevnik
36. Dnevnik jednog događaja
35. Dnevnik jedne mašte
34. Dnevnik jedne pozornice
33. Dnevnik jednog putovanja
32. Dnevnik jedne čekaonice
31. Dnevnik jedne Nje
30. Dnevnik jedne boje
29. Dnevnik 15 minuta
28. Dnevnik jednog govornika
27. Dnevnik jednog pjesnika
26. Dnevnik jednog pogleda
25. Dnevnik jednog susreta
24. Dnevnik jednog jutra
23. Dnevnik jedne fotografije
22. Dnevnik jednog mene
21. Dnevnik jedne "ptice"
20. Dnevnik jednog djetinstva
19. Dnevnik jednog psihologa
18. Dnevnik jedne ljubavi
17. Dnevnik jednog svjedoka
16. Dnevnik jedne noći
15. Dnevnik jednog kauboja
14. Dnevnik jednog "djeteta"
13. Dnevnik jednog rudara
12. Dnevnik jednog boema
11. Dnevnik jednog slikara
10. Dnevnik jednog egzorciste
09. Dnevnik jednog čuvara groblja
08. Dnevnik jednog bolesnika
07. Dnevnik jednog ubice
06. Dnevnik jednog narkomana
05. Dnevnik jednog beskućnika
04. Dnevnik jedne vile
03. Dnevnik jednog vojnika
02. Dnevnik jednog šizofreničara
01. Dnevnik jednog mudraca


08.01.2012.

Dnevnik jedne mašte

Svakome je nešto teško. Nekome nešto, a nekome neko drugo nešto. Jedno nešto, a za svakoga različito. I svi mi iznalazimo načine da izađemo na kraj sa svojim nešto. Neko poredi svoje nešto sa tuđim, pa se tješi da je drugome teže. Neko se namjerno zaokupi nečim da zaboravi na svoje nešto. Neko plače, a neko smijehom prikriva... neko šuti.

Mene moje nešto "uhvati" kad sam sam. Šunja se, proviri da vidi ima li koga, pa me zaskoči. Često se sretnemo u hladnim zimskim noćima, kao što je ova, kada hodam ulicama svog ili tuđeg grada, stisnut u svoju odjeću razmišljajući o onom dijelu tijela po kojem mi je najviše hladno. Onda dođe nešto, uvuče mi se u misli i postaje nemirno. A ja se onda borim...
Moje najjače oružje je mašta. A nešto se boji moje mašte. Zna da tada prelazi u drugi plan, da biva zaboravljeno. A ja maštam o svemu... Izokrenem svoju realnost, svoju okolinu, pa mi bude zanimljivo. Od prolaznika "pravim" pingvine, od zgrada vidim ogromne čokolade. Drveća postaju čudovišta, strašna i velika. Ulične lampe sa savijaju preko ulica gradeći mostove, a automobili postaju čamci. Klupe su violine, a zaljubljeni parovi na njima gudala. Moja ulica se odmotava kao dugi ćilim, a lokve na njoj postaju šare. Sve se mijenja...
Vadim ruku iz džepa i u njoj vidim kist... počinjem da crtam. Hladno zimsko nebo kitim zvijezdama, crtam komete. Onda obrišem crnu boju sa neba pa nacrtam sunce. I smijem se...

Tada shvatim da sam došao do kraja svog puta, i sjetim se da jedno nešto pokušalo da "ubije" ovaj zadovoljni osmijeh. Mašta je, po ko zna koji put, bila jača.



HOME

Strašna je prošlosti moć...

TMOL: Here

The Venus Project: Here

Copyright © 2004-2013 - Blogger.ba. Sva prava pridržana.