Dnevnik jednog slikara

Naslikati prirodu, okolinu… Naslikati dragu osobu, prijatelja, potpunog stranca… Naslikati sebe, tebe. Potezima kista prenijeti na platno ono što vidimo oko sebe. U nijansama boja doslikati svijet. Vječno uhvatiti trenutak, zarobiti ga na platnu i dati mu besmrtnost. Sve je ovo izvodivo.
Ne, neću reći da je lako, ne mogu svi biti slikari, ali je izvodivo. Moguće.
A ja sam se danas uhvatio u koštac da naslikam nemoguće. Želio sam da prenesem na platno ono što nije vidljivo očima. Nedodirljivo. Želio sam naslikati slobodu.
Stao sam pred prazno bijelo platno i ispred sebe poredao sve raspoložive boje. Crvene nije falilo, plave je bilo i previše. Žuta, zelena, crna, bijela… i mnoge druge, sve u više nijansi. Uzeo sam kist u ruke i zastao.
Početi sa crnom!? Ma ne…
Žuta podloga!? Hm…
Rijetko sam se u životu nalazio na ovakvim iskušenjima. Rijetko kad nisam znao kako početi. Vrte mi se razne slike po glavi, sve do sada naslikane. Niti jedna, ni približno, ne odgovara onome što ja želim. Stojim tako, kist u ruci, boje oko mene, ja zamišljen. I tada dolazi do nečega neopisivog. Sve mi postaje tako jasno. Spuštam kist na pod i odmičem se par koraka unazad. Gledam bijelo platno i, šta vidim!?
Vidim slobodu.
Nije potreban niti jedan potez kista, nikakva boja. Slika je završena. Sloboda je naslikana. Postavljam okvir na platno i kačim sliku na zid. Gledam je… i gledam… ne skrećem pogled. Ovo je rad kojim se najviše ponosim.
Oduševljen sam.

20 Responses to “ Dnevnik jednog slikara ”

  1. Desavalo mi se to-ali sa cistim bijelim papirom i olovkom…I bilo je savrseno!
    Iz nekog razloga samo mi je jos falio miris lavande i majcine dusice…Ne znam zasto….

  2. hm…otkrih i drugu stranu tebe ;D

    divan post

  3. @althea: Naravno, ti mirisi upotpune savršenstvo praznog bijelog papira.

    @Locka: Imam ja dosta strana… i previše:D Hvala 😉

  4. viciousdusica

    Ja lično slikam tako da shvatam to. I slažem se da ne može svako biti slikar,u biti slikar može ali umjetnik ne.

  5. Slažem se. Nije problem nešto naslikati… Problem je da se, to što je na slici, smatra umjetnošću.

  6. iKadSveProdje

    Pa sto stavi okvir na slobodu???

  7. Hm… vidiš, nisam htio da mješam slobodu sa ovozemaljskim zatvorom. Mislio sam je okvirom odvojiti od svih okolnih loših stvari.
    Da, unutar tog okvira, bude potpuna sloboda i da ne dopustim vanjskim utjecajima da to promjene.

  8. iKadSveProdje

    Sta ti je percepcija…
    Meni je okvir zatvor, pa makar im svrha bila zaštiti.. Ima boljih sredstava zaštite od vanjskih utjecaja od okvira…

  9. Zašto okvir mora da bude zatvor za ono unutar njega…
    Nek’ bude zatvor za ono oko njega 😉

  10. znala sam da ce ovo na kraju ispasti,a ovo za okvir si odlicno rekao,da se sa okvirom odvoji sve lose oko njega a da unutra ostane sloboda,odlicno napisano veoma pametno

  11. Uh. Uzeli su mi sve moguće ideje za komentar. Let's see if I can scribble down something.

    Hmm…slikanje je njegova sloboda. Njegova inspiracija. Po tome mogu zaključiti da ona živi u nama i samo je trebamo pustiti van. Make it our reality. And go wild 😀

    p.s: This does not mean that kiddies should run away from their home. Or rob a bank. o_o

  12. Hahahahaha… good point.
    On je “izrazio” slobodu na papiru bez imalo muke. Drugi je ne vide, ali on da. Što znaci da je ona u njegovim očima, u njemu.
    Fino zapažanje.

  13. Ovo si ti. 🙂
    Meni najjace do sada 🙂

  14. Sloboda je bijela (?!) 😀 Hm.

    O, kako su (samo) ljudi razliciti.

    Ti si htio da “uhvatis” slobodu i zarobis je u jednom trenutku, predstavis je na jednom platnu, ali sloboda je “neuhvatljiva” – i zato je najbolje opisuje “prazno platno”…cuj, prazno – nije prazno…na njemu je THE Sloboda. 😀

  15. @Avadon: 😉

    @distancirana: Naravno da platno nije prazno samo to malo ko primjecuje. I da, nisam rekao da je sloboda bijela… sloboda je prazno platno koje je igrom slučaja bilo bijelo. 🙂

  16. sillybutterfly

    kazes igrom slucaja bilo bijelo, ali ne bi bas imalo tu smisao da je bilo koje druge boje 🙂 bijela je ‘ono nesto’ 🙂 sve receno, a nista receno nije..

    stvarno mi se svidja post, odusevis me svaki put 🙂

  17. Pa dobro, bijela ima ‘nešto’, ali sam želio da naglasim da je poenta u praznini a ne u boji… Ipak, slažem se za bijelu 🙂

    I hvala.

  18. Svi ljudi imaju umjetnost u sebi i svi mogu slikati. Svi mogu da dovrše djelo.
    Ostalo, ono zbog čega se govori nekome da on nije slikar, je do njegovog shvatanja.
    Kad mi neko kaže da je umjetnik, od samog početka ga prestanem smatrati takvim.

  19. Dobro, ne smiješ ni ti bito toliko striktna ili isključiva po tom pitanju. Ne smije ti nečije “priznanje” utjecati na tvoj pogled njega kao umjetnika…
    A sad ne znam koliko se slažem sa tobom… može se to gledati sa različitih aspekata. Ako cijeniš samo unikatnost djela jer ga takvog može uraditi samo taj pojedinac i niko više, onda svako može biti umjetnik. Ali, treba se onda otići na nivo više pa posmatrati (ponekad) umjetnost kao neki “cilj” koji ne mogu svi da dosegnu… samo mala nekolicina koja uspije da dosegne “cilj” naziva se umjetnicima. No, i ovo moje može biti upitno…

    Ustvari, bit je u definiciji umjetnosti koja je subjektivna… i to je to.

Komentariši