Dnevnik jednog “djeteta”

Kao mali, imao sam jednu želju.
Želju!?… Ipak mislim da to nije prava riječ. Nije to bila želja, u smislu nekog cilja, ne… prije je bio neki dugoročni plan. Jer želja ili neki cilj su stvari koje su trenutne. One se ostvare ili neostvare i to je to, bez puno razmišljanja. A ovo što sam ja zamislio bio je plan za čitav život, ni manje ni više. Znači, ništa trenutno.
Naime, da ne komplikujem, plan mi je bio da kroz čitavo moje postojanje, moj život, ostanem dijete. Siguran sam da već znate na šta mislim, ali ipak da ja pojasnim. Dakle, dijete u svakom smislu samo ne u fizičkom. Naravno, stari se… osoba odraste. Kasnije, po stare dane, poneka bora "ukrasi" lice, poneka sijeda unese nemir u nama, poneke kosti počinju da bole… boriš se sa tim, pokušavaš da prikriješ… Na kraju, kako god okreneš, stariti se mora (jest da se to kosi sa mojom slobodom izbora, kao živog bića, jer bih ja odabrao da vječno ostanem "zarobljen" u dvadesetima, ali ko mene išta pita… ).
Na stranu to sve, ovdje je riječ o drugoj vrsti djeteta… onoj "u glavi". Neki bi to nazvali ‘dijete u duši’, ali ja, iz drugih, meni poznatih, razloga taj termin ne preferiram.
Odlučan sam, dakle, da budem dijete po pitanju pogleda na život. Da uvijek svijet posmatram sa osmijehom, da uvijek nalazim lično zadovoljstvo u "sitnicama", u malim stvarima. Da me uvijek uveseljava nabaciti osmijeh, sreću, na lice prijatelju ili potpunom strancu. Da uvijek odaberem provesti slobodno vrijeme u prirodi, ako treba i sam, ležeći na travi, a ne sebe, kao većina okoline, uvjeravati kako mi je "bilo dobro" na nekim umjetnim partijima ili sličnim događajima, iako i sam znam da nije tako (Ovim sam malo odmakao od poente, ali hoću reći da ne osuđujem takve događaje, ni najmanje, mnogima prisustvujem, samo sam se morao tako izraziti, tako objasniti, da bi me bolje razumjeli). Znam da razumijete.
Sve u svemu, ta moja želja ili plan ili… nazovite kako hoćete, to još uvijek stoji. Za sada se pridržavam toga i tek ću pred smrt moći da kažem je li mi se to ispunilo ili ne.
A smrt… eh smrt… mlad sam ja još.
I ostaću.

13 Responses to “ Dnevnik jednog “djeteta” ”

  1. kliknuh da mi se ne sviđa samo da bih mogla opet kliknutu da mi se sviđa… 🙂

  2. Hehe… ocito si i ti imala istu želju… i još je imaš.

  3. Znas li sto cu ja postati
    kada odrastem,
    za tvoju ljepotu svijete ?

    Ja kada odrastem
    jako veliki,
    ja cu postati dijete.

    Najljepse je kad odrastes,
    a ostanes djecji stvor,
    pa svi misle da si velik
    zato sto si profesor.

    Sto si doktor od imena,
    strucnjak za rakete-
    a ne znaju da si velik
    zato sto si dijete.

    Mozes biti pilot, rudar…
    slavni pisac knjiga –
    djetetu je svaki pos'o
    lagan kao igra.

    Ma nosio ja u glavi
    i sve fakultete,
    kad odrastem jako velik,
    ja cu ostat’ dijete.

    Enes Kisevic

    evo baš ovako… 🙂

  4. E ovo je fkt prelijepo… hehe.. Big Like…
    On je tacno opisao ono što sam ja hOtio da kažem… 😉

  5. nekako uvijek netko sasvim drugi to puno lakše kaže…al skontala sam ja i tebe.. objašnjavaš žešće.. :))

  6. E drago mi je da si ‘dosegla'… znao sam da ćeš…
    Ja sam ko konto nešto da kažem, ko smislio u glavi, ali onda se javio problem… valja to prenijeti na papir i pretvoriti u zapis… e tu se pravi pisci razlikuju od mene…
    al’ et’, ti skonta i meni odma’ lakše 😀

  7. UVIJEK je nemoguce,, a i nepotrebno (iz bezbroj motiva),,za zrelog covjeka.
    Prije bih rekla : dobar dio zivotnog ritma.

  8. Pa dobro… ne mora uvijek… ali je bitno da je ta djecija strana uvijek prisutna u nama, da je ne zaboravimo..

  9. citajuci napisano, i komentare, u sjecanju listam stihove Miroslava Mike Antica 🙂

  10. Heh. Eh Kazza Kazza, to bi ti opet u ove mlade godine 😀

    Bez brige, onaj koji na taj način misli, ostaje i postaje ono što želi. Ili jednostavno padne u pokušaju.

  11. Većina ljudi izgubi dijete u sebi rano pokušavajući na silu da odraste i očima drugih ljudi. Ja se ne želim odreći tog dijela… Bez toga sve postaje isprazno. Zrelost ne znači riještiti se tog svojeg dijela već naučiti održai ga u životu u ovakvom svijetu… Tako barem ja mislim.

  12. @ mocha: Rado bih ja… pa barem zauvijek da budem mlad 😀

    @viciousdusica: Najmanje što mogu je to da se složim sa tobom… “Održati” u životu, to je prava rijec 😉

Komentariši