Dnevnik jedne čekaonice

Pogledam na sat. Ekspresijom na licu pokazujem svoje nezadovoljstvo položajem kazaljki.
Pogledam starca, stolica preko puta. Osjetim kako mi pogledom i crtama lica kaže: “Sinko, strpi se… vrijeme je to. Sa njim moraš znati.”
Gledam u plafon… pa u ruke na koljenima. Igram se prstima. Sa dva prsta koračam po desnoj nozi. Shvatim da nisam sam pa prestanem. “Nije me valjda niko vidio”, razmišljam.
Trljam čelo, sporo… najsporije… Tako zadajem “udarac” vremenu. Prkosim mu… Mislim da ga ubrzavam ako sebe usporim.

Starac nije nervozan. “Prošao” je on čekaonica u svom životu. Znam ja da je naglasak na navikama ali, želim li da se naviknem na čekaonice?!… Ostali su nervozni proporcionalno svojim godinama.
Brojim stolice… Osuđeničke stolice. Shvatam da su zatvorenici kažnjeni time što moraju čekati. Nije sloboda u pitanju, mi smo svi u okovima i van zidina zatvora. Čekanje je kazna… Vrijeme je kazna. Dati nekome vremena je najgora presuda. Starče, u pravu si, sa vremenom treba znati.

Ponovo gledam na sat iako ne znam zašto gledam. Čekam prozivanje… a to nema nikakve veze sa mojim satom. Najgori oblik čekanja je ono kad ne znaš kad će se desiti to što čekaš. Ili je to najbolji oblik, jer tu postoji nada da će biti ubrzo?! Ne znam…
Opet gledam na sat. “Ma zašto, dovraga, gledam na sat!”, vrisnem u sebi i trznem ruku.

“Gospodin Kaza!”, odjeknu hodnikom…
Ustajem i zamišljam sudiju kako udara čekićem od stol i daje mi oslobađajuću presudu…

25 Responses to “ Dnevnik jedne čekaonice ”

  1. Gospodine Kaza, uz dužno poštovanje, BILO JE I VRIJEME DA NEŠTO NAPIŠEŠ!:)
    I de ti meni reci, kome još ovo prolaženje vremena odgovara? Kad hoćemo da ubrza, ono je sporije od puža, kad hoćemo da zaustavimo momenata, Bog opet nije na našoj strani.Jbg.

  2. Neces vjerovati, i ja od 1 h samo gledam na sat…

    Inbox (0) 🙂

  3. @engel: 🙂
    Sa vremenom treba znati. Tada će momenat trajati dugo, a puž će se ubrzati. Samo treba znati…

    @pajac92: Čekala 1:05?… Desilo se u 1:05, da znaš. 🙂
    Inbox (1)

    @kokkni: heh

  4. I šta je na kraju bilo sa starcom? 😀

  5. Ne mogu ti opisati koliko mi je drago što pišeš ponovno na ovom blogu svoje “Dnevnike”. Zbog ovakvih uradaka mi je žao što “veliki pratitelji” pisane umjetnosti ne prate i svjetle točke iste na blogovima. Zanimljivo, većih sam misli (i ljepših) pronašla na blogovima nego u nekih suvremenih priznatih pjesnika.

    Eh, sad… Jesam li ja totalno pukla otkad se ustajem prije 7h ili imam pravo kad ovo shvaćam kao alegoriju čekanja “Onog Nečeg” i/ili “Onog Nekog”, iako bismo svi mogli prekršiti društvene norme i pokazati nestrpljivost kad su te velike stvari u pitanju? Ono što nam je nadohvat ruke izregulirano je nepisanom procedurom koja potječe još od naših “živim” životom preplašenih predaka??? Je li ovaj starac buduća verzija svih nas koji su htjeli pokupiti prnje i otići negdje, pokupiti prestrašena srca i otići nekom, pokupiti muda i ošamariti glupog birokrata…??? I je li stvarno, ali stvarno, istina ona: the chase is better than the catch??? Ako jest, onda smo jučer u čekaonici propustili današnji dan.

    Uglavnom, ako sam dobro skontala, onda (čini mi se) dosta naše generacije razmišlja o tome. Ali, samo razmišlja…
    Ako sam promašila, molim te da shvatiš da mi se poremetio bioritam. 😀 😀

    Moram sad zapalit’ jednu. Tako nekad ovaj blog djeluje na mene. Ono, isto kao kad se dobro najedeš pa ti gušt zapalit’. 😀

  6. na kraju citanja….pomislih…samo wow….i osmijeh…

    cekanje je u redu..i mogla bih cijeli zivot bez problema cekati ako je nesto zaista vrijedno….

    eto..za ove tvoje ispisane misli vrijedilo je ovoliko cekati….

  7. @mocha: Starca sam viđao… Imao je isti izraz lica… Navikao i na život, valjda.

    @nomatchesfound: Hvala…
    Iskreno, nisam svjesno nikakvu alegoriju “ganjao”… Govorim da nisam svjesno jer… jer je moje trenutno unutrašnje stanje: čekanje; pa je moguće da se to odrazilo kroz riječi. Nakon tvog komentara shvatih da se to puno odrazilo i da bi čitalac, gotovo pa morao, da primjeti alegoriju. Ali, tokom pisanja nisam mislio na to… Jednostavno sam htio opisati neki tren proveden u čekanju, da li kratkom ili dugom, životnom.
    Kako mi se svidio tvoj opis “izregulirano je nepisanom procedurom”… pričali smo o aktu ponašanja, o pravilima, o procedurama, o tome kako treba biti drugačiji pa bježati iz šablona… Pričali smo…
    Mišljenja sam da je potraga na nečim uvijek bolja od samog toga, ali ima jedan problem… Mi tu potragu toliko produžimo da ono za čime tragamo nikada ne uhvatimo. A “put” do cilja je ljepši samo onda ako se cilj i dostigne. U protivnom, “put” nije važan… jer iščezne… a pamtimo ga samo onda kada dosegnemo cilj.

    A sada o tvom bioritmu… 😀
    Mislim da ti je taj njegov poremećaj drag, i da bih uvijek mijenjala ‘normalan bioritam’ za ono šta radiš… I nemoj da se žališ, znam da si zadnjih dana nasmijana. Znam. 🙂

    O cigaretama ćemo ponovo popričati. Znaš moje mišljenje… i ne postoji gušt izazvan cigaretama, to si samo umislila 😛
    😀

    @uljezica: Ali vidi jednu stvar… Lako je, kada se nešto dočeka, reči da je vrijedilo čekati i da bi ponovo čekali.
    Ali, tokom čekanja mi ne znamo je li to vrijedno i da li će se to desiti. Jer, šta ako se to što čekamo ne desi… razmisli.
    (Banalan primjer: ja bih sav život čekao pravu djevojku kada bih znao da će ona na kraju naići… Ali me muči sumnja da ona neće doći… A šta onda?!
    Tada se javlja nestrpljivost… 😉 )

    I da, hvala… 🙂

  8. pa ne znam ni ja je li nesto/neko vrijedno/na/an cekanja….
    mogu samo vjerovati da je ili nije….
    imas li ti u sebi neki glasic…koji ti kaze kad je nesto u redu a kad ne…
    primjer mi nije dobar….sorry…
    ne ceka se prava…vec upoznajes mnostvo njih…a glasic ce reci je li prava…

  9. E pa, taj glasić nemam…

    Kako i gdje da nabavim? 😀

  10. Fino. Malo čak podsjeća na “Proces”. 🙂
    Ja uopšte nisam nervozna dok čekam. Mlada, a već tako naviknuta na neugodnosti, kao da sam, u najmanju ruku, čikinog doba. 😀

    gospodine Kazza, hahaha… gospodine… pa bilo koji nadimak nakon toga mi je uvijek smiješno 😀

  11. Hm… već naviknuta?!… Onda si najvjerovatnije rođena 29. februara, pa u svojih 20 rođendana proživiš 80 godina 😀
    (glupiram se, ne zamjeri) 😀

    Pa šta prozivača (ona što proziva) zna jesam li ja gospodin… a mora me nekako osloviti 😀
    Tebe ne zovu ‘gospođice Ruskinjo’?… 😀

  12. nomatchesfound

    Lektura… khm, izmjena i dopuna Zakona o Zakonu: 1. odlomak, 2. redak, 5. riječ: mijenja se “svjetle” u “svijetle”. 😀

    Eto vidiš, stvorih ja djelo za analizu bez potrebe. 😀 Zato me se svi boje. Hahahaha. Ma znam ja da je alegorijski i metaforički ključ čučao u tebi za vrijeme pisanja.

    Nećemo o cigaretama, suzbijajući me ne suzbijaš samo moju lošu naviku, nego šalješ k vragu čitavu našu kulturu kave i cigara, koju treba zaštititi kod UNESCO-a kao nematerijalno blago. 😉

  13. Hahaha… gotovo sad… nema ispravki… Lako je biti general nakon bitke 😛 😀

    Da, analizira ti mene više nego što ja sam mogu… Pronađe nešto u meni što ja nevidjeh… 🙂

    Protiv kafe nemam ništa… A cigareta uz nju; ne, to nije naša kultura… to je nametnuto… od nekih osvajaca, a bilo ih je mnogo kroz historiju 😀
    Znam da nije naša… Nismo mi takvi.
    Gori smo… 😀

  14. ima ga ovdje kod nas…..izmedju šemine slastičarne i hašimove ćevapare….
    treća lijevo…gore..kod poda..u desnoj ladici…petom kutu…
    hoces ga u kg…mg..l..dl…žgr…wqb…cosinusu…ima i u sinusima..nosu…

    ccc….svako ga ima….moras bolje slusati…suti i osluskuj…cut ces…

  15. Naš'o sam. Uz'o sam sebi dvije porcije.
    U čitavu lepinu.

    Problem je što ja imam više njih, pa ne znam koji je najtačniji, kojeg da slušam 😀
    Jedan kaže ‘vako, drugi ‘nako… I hajd’ budi pametan. 😀

  16. cim jedan kaze ovako a drugi onako…nije to to….
    kad se usaglase…znat ces da je pravo…

  17. Valjda se dogovore… Za života…
    (ima jedan koji namjerno kontrira, samo da nije kako ostali kažu… on mi je najgori. A toliko puta bude i on u pravu, da me svaki put iznova ostavi ponovo u dilemi :/)
    Prokletnik mali…

  18. mali je u pravu…taj sto je kontra svih…
    ostali hoce da se prilagodis…linija manjeg otpora…
    al’ opet…tvoj izbor…

  19. Zanimljivo ti to gledaš…
    Dakle, mali želi da me ukloni iz tora… da ne budem samo jedan od mnogih…
    Da budem unikatan po potezima…
    Interesantno, razmisliću o tome… 🙂

  20. ne moze tebe mali uciniti unikatnim….
    on te samo podsjeca….

  21. Ali, ako je mali moja vodilja…
    Ako njegovim glasom ja činim odluke…
    A moje odluke i potezi me čine unikatnim…
    Onda je on direktno odgovoran 🙂

  22. mali je tvoje unutarnje pravo ja….
    on te samo podsjeca da ti to vec jesi….
    (necu ja nista logicki vezati….dosta u zivotu je nelogicno )

  23. Sad si me zbunila 😛
    Ko je sad ko ovdje?! 😀

Komentariši