Dnevnik jednog svijeta

I svi znamo za univerzum…
I u njemu, možda, ima puno svjetova… a možda i ne.
Ali,  svi ipak poznajemo bar jedan svijet… naš svijet.
I na tom svijetu je puno nas, ljudi… veoma puno. I svi ti ljudi znaju za taj svijet… naš svijet.

A samo dvoje, od svih tih ljudi… samo dvoje poznaju još jedan svijet… unutar tog.
I niko više ne zna za taj drugi svijet. Mogu samo čuti o njemu…
…a oni koji čuju, ne vjeruju. I neka…
A taj drugi svijet… To je svijet pod jednim malim zelenim kišobranom, na jednoj maloj smeđoj klupi… i u tom svijetu vlada savršena skladnost.
Kada je okolo kiša, u tom je svijetu suho; kada je okolo hladno, u tom je svijetu toplo…
Kada je okolo ništa u tom je svijetu sve…

I žao mi svih onih koji ne vjeruju…
A zavidim njima dvoma… koji znaju.

Komentariši