I šta na kraju ostane…
Pepeo pepelu, prah prahu.
Sve što je svjesno ono je i živo, a samo živo može da pamti. Ali, živo i umire. Živo ima početak i kraj… živo je imaginarno.
Neživo ne umire, ali neživo i ne pamti. Neživo može biti oduvijek i zauvijek. Ali, neživo nije svjesno i neživo nema sjećanja.
I ko će onda da svjedoči o proteklom vremenu; o događajima?!
Ako ostavimo zapise neko mora da ih tumači…
Ako ostavimo tumača on će da umre.
Ispred smrti mi smo nemoćni.
I nakon svega samo pepeo i prah.
I šta na kraju ostane?!
Na kraju ostane samo zaborav…
chocolata
Dio tog zaborava cemo postati svi,iskljuivo zbog nase nemoci pred okrutnom smrcu.
bezsrca
A kad “umre” tek onda živi…vječno
Moglo bi , zar ne
Kazza
@chocolata: Svi i sve oko nas…
@bezsrca: “Živi” samo dokle je sjećanja…
O zagrobnom životu ne bih sad 😀