Dnevnik jednog prstena

Jedno ljeto, jedno more, jedna plaža, samo ona i ja, jedan. Možda je tih dana bilo i drugih ljudi na plaži, ne primijetih…
Ona. Ona je ideja i smisao ove priče ali tema je plaža… nesastavljena tvorevina zrnaca raznih veličina i boja, koja svakim korakom mijenja svoj oblik. Naizgled ista, ali to je samo varka za one koji ne paze. Pomislih kako, ni oni koji paze, neće primijetiti ako ukradem prstohvat te plaže te toj nekolicini zrnaca dam potpuno novi životni zadatak. Zalegoh i pomno, jedno po jedno, kao na audiciji za najbolju zrncastu ekipu, probrah najunikatnije.
Šta se sa njima desilo?!

Unikatna zrncasta družina dobi zadatak da, kružno spojeni, tvore i drže kompaktnost prstena koji će, godinama poslije, ukrašavati ruku nje, sa početka priče.

Kasnije je taj prsten zamijenjen pravim, no to nije sad tema.

4 Responses to “ Dnevnik jednog prstena ”

  1. Kazaa, o kako mi je drago da ponovo pises. 🙂

Komentariši